Bogdan Kršić (Sarajevo 1932 – Beograd 2009), jedan od najznačajnijih srpskih grafičara i dugogodišnji profesor na predmetu Grafika i knjiga, odsek Primenjena grafika Fakulteta primenjenih umetnosti u Beogradu diplomirao je na beogradskoj Akademiji primenjenih umetnosti 1957, magistrirao 1959. godine, a na Fakultetu primenjenih umetnosti je bio zaposlen od 1962. do 1997. godine.
Oblasti interesovanja profesora Kršića bile su grafika knjige (ilustracija i oprema), grafika, grafički dizajn, keramika, scenografija. Izlagao je na samostalnim izložbama u Beogradu, Sarajevu, Pragu, Solingenu, Njujorku, Parizu i dobitnik je značajnih priznanja u zemlji i u inostranstvu. Bio je član ULUPUDS, ULUS, HOLLAR (Društvo čeških grafičara).
 
Arhivska građa za Legat Bogdana Kršića preuzeta je u dva navrata: novembra 2014. godine u biblioteci Fakulteta primenjenih umetnosti, gde je ostala njegova lična arhiva, tematski sistematizovana od strane zaposlenih na FPU i marta 2015. godine u stanu Jelene Kršić, udovice profesora Bogdana Kršića. Veliko zalaganje prilikom formiranje Legata Bogdana Kršića iskazala je gospođa Viktorija Kelec, bibliotekarka Fakulteta primenjenih umetnosti.
Preuzeta arhivska građa sadrži raznovrsna svedočanstva o životu i delatnosti Bogdana Kršića: beleške o sebi i drugima, tekstove u rukopisu, reči sa otvaranja grupnih izložbi, predloške za ilustracije i knjige, svedočanstva o radu u pozorištu, nagrade, priznanja, odlikovanja, članstvo u žirijima, priloge za biografiju, kataloge izložbi, prepisku, grafička rešenja i radove, isečke iz novina, fotografije, beleške drugih o tvorcu fonda... Nakon uobičajenih poslova na sređivanju i obradi ovih dokumenata u Odeljenju za obradu i korišćenje arhivske građe, Legat Bogdana Kršića biće dostupan istraživačima u čitaonici Istorijskog arhiva Boegrada.
 
 
 

 

 
Autor: dr Branka Prpa
Realizacija: Evica Micković, Vladimir Mijatović, Bojan Kocev, Jelena Nikolić
 
Svečana akademija održana je u holu Istorijskog arhiva Beograda, 14.03.2008, u organizaciji Arhiva, Udruženja španskih boraca i prijatelja i Sekcije Prve proleterske brigade.
Na skupu su govorili dr Branka Prpa, direktorka Istorijskog arhiva Beograda, Mirko Tepavac, prijatelj i saradnik Koče Popovića i Milisav Bojić u ime boraca.
 
Legat Koče Popovića i Leposave Perović poklonjen je Arhivu 1981. godine. Građa je sukcesivno preuzimana do smrti Koče Popovića 1992. godine dok su pojedinačni dokumenti preuzimani sve do 2006. godine.Legat obuhvata 66 kutija dokumenata, rukopisa, dnevnika, prepiske od 1924. do 1987. zatim 120 stranih i domaćih odlikovanja, 690 gramofonskih ploča, 83 kutije magnetofonskih traka, više od 100 albuma fografija i crteža i biblioteku sa 4.500 knjiga koja je smeštena u originalnom radnom kabinetu legatora u jednoj posebnoj prostoriji Arhiva.

Ovom dirljivom skupu prisustvovali su mnogobrojni Kočini saborci, saradnici, prijatelji i ambasador Španije Hose Rijera Sikijer.
U umetničkom delu večeri istaknuta dramska umetnica Renata Ulmanski čitala je odlomke iz knjige publiciste Aleksandra Nenadovića „Razgovori sa Kočom" i odlomke iz knjige Koče Popovića „Beleške uz ratovanje".
Operski pevač Živan Saramandić izveo je ariju iz opere „Don Kihot" i nekoliko partizanskoh pesama, dok je Nikola Karović otpevao Kočinu najomiljeniju pesmu "Malagenja" i pesme iz filma "Jedan dan života" koje je često pevao nekadašnjem španskom borcu.

Vicko Krstulović (1905-1988), metalski radnik, učesnik predratnog radničkog pokreta i Narodnooslobodilačkog rata, nosilac ordena narodnog heroja, funkcioner u socijalističkoj Jugoslaviji. Stanovnik Splita, Zagreba i Beograda.
U legatu se pored ličnih dokumenata, fotografija, ordenja, plaketa, povelja i obimne prepiske, nalaze i Vickova kazivanja i sećanja o životu i političkoj aktivnosti, koja su pripremljena za objavljivanje. Legat sadrži brojna dokumenta o NOR-u, mornarici, kritičke osvrte na objavljene knjige i pisanja u štampi, kao i veliki broj pojedinačnih dnevnih i nedeljnih listova (celi brojevi, isečci, fotokopije).

Biblioteku čini 1.127 knjiga i 358 časopisa. Desetak knjiga iz biblioteke nastalo je tokom Drugog svetskog rata. Posebno vredna su izdanja: Jama – Ivana Gorana Kovačića (jedini sačuvan primerak ratnog izdanja) i Stojanka majka Knežopoljka – Skendera Kulenovića. Legat je Istorijskom arhivu Beograda, posle očeve smrti, predao Vladimir Krstulović.

Tanja Kragujević (Senta, 1946), pesnikinja i esejista srednje generacije srpskih pisaca, objavila je sedamnaest pesničkih zbirki i sedam knjiga eseja posvećenih najznačajnijim pesnicima srpske i svetske poetske scene. Pored književnog rada Tanja Kragujević se više od petnaest godina bavila izdavačkim radom, kao urednik u Narodnoj knjizi u Beogradu. Urednik je edicije svetske poezije u zrenjaninskoj Agori. Bila je član žirija Evropske nagrade za književnost, nagrade Meša Selimović, kao i najviših nagrada za poeziju: Vasko Popa, Branko Miljković, Disova nagrada. (Sajt Tanje Kragujević)

Stevan Kragujević (Senta, 1922 – Beograd, 2002), jedan od naših najuglednijih fotoreportera. Gotovo šest decenija bavio se fotografijom.Počeo je 1936. u malom senćanskom studiju, da bi zatim prešao najpre u Tanjug, a zatim u Politiku i tu ostao skoro tri decenije kao fotoreporter i urednik fotografije, sve do penzionisanja. Više puta nagrađivan visokim priznanjima rodnog grada. Dobitnik Nagrade za životno delo "Svetozar Marković" Udruženja novinara Srbije (1996.). Ostavio je za sobom bogatu arhivu jedinstvenih fotozapisa iz svih oblasti društvenog, političkog, kulturnog i sportskog života zemlje. Životna saputnica, čiju podršku je imao gotovo šest decenija, bila je njegova Senćanka Lepa (Stojkov) Kragujević, koja je završila Visoku filmsku školu u klasi profesora Vjekoslava Afrića, a od 1949. je spiker na radio Beogradu, gde je provela ceo radni vek. (sajt Stevana Kragujevića, Vikipedia)

Od 2009. godine Arhiv sukcesivno preuzima bogatu arhivu porodice Kragujević: Lepe, Stevana i Tanje.

Dodatni linkovi:

Stalna postavka Arhiva Beograda - onlajn

Izložba Vratio se Volođa

 

Novak Novaković (1928-1995), poznati novinar i scenarista. Iako sin „narodnog neprijatelja”, veoma afirmisan u javnom životu socijalističke Jugoslavije, dugogodišnji urednik humorističkog programa Televizije Beograd. Najpoznatija dela: scenarija za TV-serije Pozorište u kući i Servisna stanica, te pozorišna predstava Stolica koja se ljulja.

Na svojevrstan način, uz obilje humora, prikazivao svakodnevicu i specifičnosti ovdašnje sredine u periodu kvazi-blagostanja (60-, 70- i delom 80-tih godina prošlog veka). Arhivsku građu legatora Istorijskom arhivu Beograda predala supruga Svetlana Novaković tokom 2002/2003. godine; Lični Fond Novak Novak, pri sređivanju razvrstan na 200 predmeta, smešten u 12 arhivskih kutija.

Izložba Čovek u vremenu